Transformacija je tema broj 1 u svijetu. Promjene nikad nisu bile tako izražene kao u posljednjih 10 godina. U ekonomiji su danas riječi kao digitalizacija, lean kultura, change management i agilnost gotovo poštapalice. Edukacija iz ovog područja vrlo je tražena, a budući da se radi o filozofiji koja potpuno mijenja način poslovanja i naročito vođenja ljudi u vrijeme nevjerojatno brzih promjena i nepredvidivosti, možemo ovu transformaciju nazvati i revolucijom. U potrazi za novim znanjima, prisustvovala sam dvodnevnom treningu na temu transformacijskog vođenja u Njemačkoj i sistematizirala znanja koja već godinama skupljam u svom trenerskom radu, a još više u coachingu. A što se to zapravo događa?
Ekonomija – privatni sektor
U vrijeme 2. industrijske revolucije naglo su se razvile velike organizacije i korporacije bazirane na znanju i moći. Oni koji su imali stručno znanje, dolazili su na voditeljske funkcije i upravljali odjelima i cijelim organizacijama. Tako je nastajala piramidalna hijerarhija koja je nužno rezultirala da oni koji su na višim pozicijama imali i moć. Odluke su se donosile gore negdje, informacije prenosile s jedne razine na drugu okomito, a odluke su se donosile na višim razinama. Logičan način organizacijskog vođenja za to vrijeme.
Godinama crtamo tu piramidu i uočavamo probleme koji iz nje proizlaze – gubitak informacija, nedostatak upućenosti onih gore što se zaista događa na terenu, pa posljedično tome i manjak motivacije ljudi, „onih dolje“ kojima nitko nije objasnio što je zapravo njihova svrha. Također, ne možeš dugoročno motivirati ljude ako ne vide svoj doprinos, ako ne razumiju zašto rade to što rade, i zašto se neki procesi ne mogu mijenjati, kad oni u svakodnevnom kontaktu s kupcima i dobavljačima vide da su neke procedure besmislene, a oni nemaju utjecaj na njihovu promjenu.
Nazovimo taj sustav „kompliciranim“. Rješavaju se komplicirane stvari, ali su rješive i poznate. U tim „kompliciranim“, ali poznatim sustavima mi poslovni konzultanti godinama treniramo i coachamo ljude u voditeljskim vještinama, govorimo o tome kako motivirati ljude, raspravljamo o besmislenosti nekih procedura, crtamo po flip chartovima. Na seminarima se ukazuje na odgovornost „onih gore“, šefova, nerealno postavljenih ciljeva i nedostižnih KPI-jeva. Pa ipak, ništa se nije mijenjalo godinama. A onda, negdje neki frikovi, inovatori, ljudi zaljubljeni u tehnologiju i razvoj, preokrenuli su sve.
Jer su počeli stvarati proizvode za koje nije postojalo prethodno znanje, nije bilo šefova koji znaju kako se to radi, nestale su poznate procedure, a autoriteti i moć se prebacilli su se s formalne piramide na inovacije. Nazovimo te probleme „kompleksnima“. U kompleksnom sustavu nema onih koji znaju ishod nekog procesa. Proizvodi se prilagođavaju kupcima koji postavljaju kompleksne zahtjeve. Nema više „to se tako kod nas radi“.
Uzmimo na primjer digitalizaciju. Nema ozbiljnog poslovnog sustava koji može ignorirati ovo što se događa s digitalom. Svaki sustav na svoj će način morati proći kroz ovaj proces. Nitko u organizaciji ne zna kako će se to konkretno provesti. Šefovi ne znaju više, nemaju pojma korake po kojima će se to provesti. Isto tako, svaka nova proizvodnja je kompleksan proces, a bazira se na – testiranju. Za to mi ne treba više šef kojeg ću pitati za rješenje, jer ga on nema.
Stvaraju se timovi koji su privremene skupine ljudi iz različitih odjela koji tragaju za najboljim rješenjem. Oni stvaraju novu Agilnost – pojam koji obilježava Scrum kulturu, Design thinking i LEAN leadership. No, i ove organizacije trebaju lidere na projektima. No, ovo je druga vrsta leadershipa koja nije više više bazirana na znanju i moći, nego na sposobnosti lidera da bude facilitator – da usmjerava ljude koristeći njihove sposobnosti, kreativnost i multidisciplinarne vještine u stvaranju novih rješenja. Prihvaćanje neprekidnih promjena umjesto rada po planu, interakcija, stalno preispitivanje, slušanje kupaca koji sukreiraju proizvod prilagođen njihovim potrebama, promjene u toku proizvodnje, nisu više rezervirane samo za startupove koji su ovaj model i etablirali.
Što ćemo s piramidom?
Ostavit ćemo je tamo gdje je potrebna. Jer i dalje postoje samo komplicirani, ali ne i kompleksni procesi u kojima je znanje važno, gdje ne treba testirati, gdje postoje ustaljeni procesi i načini vođenja. Jer netko o nekim stvarima – zna više. No, u organizaciji ne postoji samo taj vid vođenja. Nijedna organizacija nije imuna na promjene, a lideri trebaju znati da li trebaju voditi kao transakcijski vođe (stara paradigma) ili transformacijski, te biti spremni u određenom trenutku prelaziti iz jedne uloge u drugu.
Kao trenerica, već se nekoliko godina susrećem s agilnim organizacijama, a to su gotovo sve organizacije koje se bave proizvodnjom i tehnologijom. Oni već odavno po pametnim pločama ne crtaju piramide, nego krugove, organizirani su u scrum-ove, rade po design thinking i ostalim agilnim metodama traženja rješenja. No, ako i radite u organizacijama koje su tradicionalne, neće vas zaobići procesi kao što su digitalizacija, modernizacija poslovanja, a vaši kupci će možda tražiti nova, suvremenija rješenja.
O da, i dogodit će vam se generation management moment. Sve veći broj ljudi koji su izrasli u vremenu veće nesigurnosti, nepredvidivosti, startup kulture neće biti zadovoljni piramidom i hijerarhijom. Oni ne šljive formalne autoritete. U potrazi za novim, kvalitetnim ljudima, morat ćete naučiti načine kako ih motivirati. Hijerarhija i autoritet dobiven pozicijom, pa čak ni znanjem, neće ih zadržati niti privući. Nego mogućnost da direktno utječu na odluke, da sudjeluju u izazovnim procesima, da sukreiraju poslovnu kulturu poduzeća.
Sposobnosti i vještine transformacijskog vođe
I što sad? Mijena se organizacija, mijenjaju se i vještine potrebne za vođenje takvih organizacija. Stari modeli mrkva i batina ne funkcioniraju u kompleksnim sustavima jer pogreška više nije pogreška, nego dio testiranja i eksperimentiranja. Da su se greške kažnjavale, nikad ne bismo imali inovativna rješenja. Na primjer, Uber na globalnoj razini ili u Hrvatskoj Locodels. Proizašle iz potreba tržišta i slušanja što kupci žele, ovi startupi rješavaju problem koji veliki sustavi ne mogu riješiti zbog rigidnosti. No, mogu kupiti startup, što i čine. It’s OK. 😊
Pred nas coacheve i trenere postavljen je time novi zadatak. Kako educirati te nove lidere?
Transformacijski vođa je naprosto osviješten. Puno je manje usmjeren na sebe i vlastiti ego od klasičnog vođe starog sustava, nego je po defaultu njegova uloga prepoznavanje individualnih sposobnosti i davanje individualne odgovornosti pojedinca u timu.
Transformacijski lider svjestan je svojih ograničenja, svoje osobnosti, dobar je psiholog, cijeni i uvažava mišljenja drugih i poštuje ideje drugih, otvoren je za opcije u traženju rješenja, prilagodljiv. Educirat ćemo ga prije svega u tome da bolje upozna sebe, da bi mogao voditi druge ljude. Poduzeća su već prepoznala tu potrebu.
Politika i agilnost
No, što ćemo s političarima? Kad govorimo o Hrvatskoj, vidimo da se većina političara koji žele biti lideri, ponaša po staroj paradigmi, odnosno paradigmi moći. U vrijeme rata svaka zemlja treba takve vođe. To su generali, vojnici koji određuju kamo i kako voditi ljude u bitku. Oni koji znaju. Stratezi s iskustvom i hrabrošću.
No, danas u vrijeme svjetske digitalne revolucije ne trebamo generale, nego agilne vođe. One koji žele transformirati društvo prilagođeno svjetskoj ekonomiji, jer smo više nego ikad umočeni u nju. To su vođe koji će u timu imati ljude raznih vještina i sposobnosti. Ljude čiji svjetonazor neće biti bitan koliko želja da se stvori novo, kreativno, progresivno društvo. Ljude s novim, svježim načinom razmišljanja koji je u krugovima osmisliti kako ovu prekrasnu državu učiniti oazom malog poduzetništva jer je ono okosnica ekonomskog rasta. Vođe koji će okupiti ljude i brainstormingom učiniti Hrvatsku zemlju vrhunskog turizma, Slavoniju učiniti prehrambenom tvornicom Europe… Ukratko, Hrvatsku treba voditi kao startup. Za to trebamo agilne, osviještene lidere lišene gladi za osobnom promocijom i fokusirane na izazovan zadatak transformacije društva iz koruptivne balkanske kaljuže u moderno, progresivno društvo. Gdje ljudi nisu samo resurs za dobivanje glasova na izborima, nego izvor snage, ideja i kreacije bez obzira na osobna uvjerenja, jer to u ovakvom načinu razmišljanja nije uopće bitno. Nego zajednički cilj.
Neki gradovi su već dobili takve vođe. Budimo se. Možda se jednom i probudimo u takvom društvu. Do tada, posao je nas edukatora i coacheva da pričamo o tome, budimo, crtamo po flip chartovima tj. pametnim pločama neke nove paradigme. Dok političari ne shvate da ih je društvo preraslo.
Budite pametni na novim, parlamentarnim izborim, kad već, jel’…
Mirela Španjol
poslovna konzultantica i coach