Flow je jedan od onih pojmova koje je teško opisati, ali zato svatko od nas može prepoznati kada se nalazi u tom stanju. Kreativnost kao da dolazi sama od sebe, riječi naviru, puni smo samopouzdanja, točno znamo što radimo i osjećamo se kao da nas ništa ne može zaustaviti…
S druge strane, imamo disciplinu. Uređen i sistematičan život koji kao da se kosi sa stanjem flowa. No, zar nije da flow ne možemo kontrolirati jer dolazi spontano, sam od sebe?
Stanje flowa koje dolazi samo, u nepredviđenim trenucima, dovodi do trenutnog ispunjenja, ali ono ne rezultira spiralom rasta i pomicanjem granica naših mogućnosti na svakodnevnoj razini. Ključ je u disciplini.
Na nama je odgovornost da istreniramo svoj kreativni genij.
Što to konkretno znači? Ako, primjerice, imamo želju objaviti knjigu ili se usavršiti u slikarstvu, nećemo stvoriti remek djelo ako samo sjedimo i čekamo nalet inspiracije. Ono će doći jedino kada uložimo trud i ispred sebe stavimo papir i onda kada nam se baš i ne da, i onda kad imamo težak dan, i onda kad je vrijeme predivno za izaći van s prijateljima, i onda kad se dogodi nešto što nas izbaci iz takta. I kada mislimo kako ne možemo iznjedriti baš nikakav rezultat — možda baš tad iznenadimo sami sebe.
Disciplina nam pomaže u suočavanju sa našim frustracijama. Recimo da svaki dan u isto vrijeme rezerviramo termin u kojem ćemo se baviti tom jednom stvari u kojoj želimo napredovati, neminovno je kako ćemo nakon nekog vremena postizati sve bolje rezultate. To obično znači da nas prvo čeka faza “nemam pojma odakle krenuti” i “ovo je dobro zvučalo u mojoj glavi, ali izvedba je katastrofa” i da ćemo imati puno pokušaja koje nećemo htjeti pokazati svijetu, ali sve to nije razlog za odustati. Kada nadjačamo taj glas i ustrajemo, jačamo našu snagu volje i gradimo si samopouzdanje, što osobito dolazi do izražaja kada u jednom trenu dođemo do faze ostvarenja koje u nama budi goruću želju da ga podijelimo sa svima oko nas.
Spajanje discipline i kreativnosti kroz ustrajnost i svakodnevni rad unosi nas u istrenirano stanje flowa koje onda isporučuje ne samo rezultat koji bi se mogao poistovjetiti s frazom “pet minuta slave”, već dovodi do dubokog zadovoljstva i neobične vrste mira, tj. sigurnosti u to da ćemo nešto ostvariti. Možda to neće biti danas, a ni sutra, ali preksutra će iz nas izaći neki tračak, iskra koju će netko prepoznati, i koja će se pretvoriti u rezultate.
Ovo vrijeme koje sada živimo nas je blagoslovilo jedinstvenom prilikom da usporimo ritam i istražimo koje su to aktivnosti i zanimanja koji u nama bude istinsku sreću. Dalo nam je vrijeme da preispitamo svoje prioritete i vidimo jesmo li na putu do svog ostvarenja. To je situacija koja zahtijeva naš odgovor, traži od nas da preuzmemo kormilo. Otvara nam se i mogućnost da se povežemo s onima koji su već na tom putu, uspješniji od nas i koji nam mogu pomoći da preskočimo koju stepenicu na tom putu do naše svrhe — jer svi imamo više vremena nego prije. Postali smo otvoreniji za nove načine razmišljanja jer nam je okruženje pokazalo da je došlo vrijeme za neke nove modele rada i povezivanja.
Stoga, čuda ne trebamo tražiti izvan nas i čekati da se ona dogode, već sami trebamo djelovati kako bismo kreirali uvjete za rezultate o kojima se prije nismo usudili ni sanjati. Tako ćemo izgraditi i vlastitu percepciju vrijednosti i moći prepoznati kada nam uistinu treba odmor, a kada je to samo glas slabosti.
Kada mislimo da više ne možemo, zapravo smo možda tek na početku svojih mogućnosti.
I za kraj, jedan praktičan savjet. Ako postoji nešto što ste dugo odgađali, a naslućujete da bi vas ispunilo, krenite s tim odmah. Odvojite pola sata ili sat vremena dnevno i malo po malo, dan po dan, ustrajte. Čak i ako ste potpuni početnik, nije važno. Želja je potrebnija od znanja, a ustrajnost je siguran put do rezultata. Put će sadržavati i uspone i padove, ali nitko drugi to neće ostvariti umjesto vas.
Vrijeme je da se zapitamo — je li ono što radim danas put do sretnijeg, zdravijeg i ispunjenijeg mene u budućnosti?
Nika Pintar
nika@niksenlab.com